Kada se kaže robot prvo se pomišlja na metalnu, čovekoliku skalameriju, eventualno na ruke koje sklapaju automobile, ali su minijaturizacija i mikrotehnologija odavno otvorile neslućene mogućnosti i u robotici.
Kroz vazduh leti neka vrsta minirobota, jedva da je veći od tanjira.Stvar doleće do prolaznika, lebdi ispred njegove glave i usmerava kameru ka licu.
Čovek je očigledno zabezeknut, a Mihael Ahtelik raduje se uspehu.Istraživač sa Tehničkog univerziteta u Minhenu stoji sa daljinskim upravljačem na drugom kraju dvorišta – odatle upravlja letećim špijunom.To je neka vrsta helikoptera nazvanog kvadrokopter.Ahtelik objašnjava:
„Kvadrokopter je letelica sa četiri rotora i usmerava se menjanjem broja obrtaja rotora.Nastojimo da obezbedimo da leti što stabilnije”
Letelicu pokreću elektromotori sa litijumskim baterijama. Sićušni čip obradjuje sve podatke koje prikupljaju senzori i reguliše broj obrtaja rotora.Ahtelik kaže:
„Kvadrokopter je znatno robustniji od helikoptera, može da izdrži više padova.Moguće ga je dodirnuti u vazduhu, sam se stabilizuje“.
Zgodna igračka za decu? Ne, kaž Ahtelik, kvadrokopter je namenjen za nešto drugo.:
„Snimci iz vazduha, osmatranje sa visine.Snimanje zgrada kod kojih je potrebna kontrola“, objašnjava Ahtelik.
Kvadrokopter je samo jedan od primera novog trenda u robotici – konstruisanja malih, inteligentnih i jeftinih letelica. Mikrotehnika je u toj meri napredovala da se inženjeri upuštaju u konstrusanje letelica koje nisu veće od vilinog konjica ili oveće muve.Ideja je da jednog dana ti veštački insekti lete kroz vazduh i obavljaju korisne poslove – na primer, otkrivaju preživele posle neke katastrofe, tragaju za otrovnim supstancama koje zagadjuju životnu sredinu, nadziru elektrane ili fabrike.Istina, mogu kao sićušni špijuni da posluže i policiji ili vojsci.
Frank Grotelišen.
objavljeno: oktobar, 2007.